Planinarenje

Planinarske staze Velebita omiljena su odredišta posjetitelja i jedan od zaštitnih znakova Parka. PP Velebit izdvojio je 14 staza, od laganih do teških, što širokom rasponu posjetitelja omogućuje neposredan doživljaj planine i okruženja. Za sve je potrebna planinarska obuća i odjeća i dovoljna količina pitke vode. Uvijek se treba informirati o vremenskim prilikama.

Štirovača – Jovanović padež – Šatorina

Planinarska staza (markacija) vodi od izvora na Štirovači asfaltiranom cestom do Jovanović padeža (2 km) gdje skreće desno na makadamski put, a nakon 800 m napušta cestu i vodi kroz šumu blago se penjući do planinskog proplanka Dokozina plan (1250 m) gdje izlazi na šumsku cestu.

Nakon 100 m ponovno napušta cestu i ide kroz šumu dobro zidanom stazom, a zadnjih 20 minuta staza napušta šumski hlad i vodi po travnatom obronku sve do vrha. Šatorina je najviši vrh srednjeg Velebita s kojeg se pruža prekrasan pogled na sve četiri strane svijeta, od mora, cijelog velebitskog grebena do Like i planina Bosne, a najimpresivniji je vidikovac na štirovačku kotlinu i prekrasnu crnogoričnu šumu. Ime je dobila zbog svog izduženog travnatog vrha u obliku šatora.

  • Dužina staze:

    8.5 km

  • Težina staze:

    Srednje teško

  • Visinska razlika:

    510 m

  • Preporučeni period godine za posjet:

    Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

  • Da li aktivnost prilagođena za invalide:

    Ne

  • Preporučena oprema:

    Potrebno je imati planinarsku obuću i odjenuti se prikladno godišnjem dobu i vremenskim prilikama (nepromočiva odjeća, zaštita od kiše i sunca), te ponijeti hranu i vodu za piće.

  • Dostupnost pitke vode:

    Izvor na Štirovači

Kugina kuća – Težakovačko vrilo – Šatorinski doci – Šatorina

Druga staza do vrha Šatorine vodi od Planinarske kuće Kugina kuća preko izvora Težakovac. U početku staza ide šumskom cestom oko 2 km, a zatim kroz šumu dosta strmo se penjući do pod vrh gdje izlazi na travnate obronke i glavnu stazu prema vrhu.

  • Dužina staze:

    4.4 km

  • Težina staze:

    Srednje teško

  • Visinska razlika:

    400 m

  • Preporučeni period godine za posjet:

    Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

  • Da li aktivnost prilagođena za invalide:

    Ne

  • Preporučena oprema:

    Potrebno je imati planinarsku obuću i odjenuti se prikladno godišnjem dobu i vremenskim prilikama (nepromočiva odjeća, zaštita od kiše i sunca), te ponijeti hranu i vodu za piće.

  • Dostupnost pitke vode:

    Šterna na Kuginoj kući i Težakovačko vrilo

Premužićeva staza – Ograđenica – Šatorina

Do Šatorine se također može doći s Premužićeve staze. Staza ide za planinarsko sklonište Ograđenica, a zatim se nastavlja kroz šumu dobro zidanom stazom dok se ne izađe na šumsku cestu. Nakon 50 m skreće desno u šumu gdje se ubrzo spaja s glavnom stazom koja vodi iz Štirovače prema Šatorini.

  • Dužina staze:

    3.4 km

  • Težina staze:

    Lagano

  • Visinska razlika:

    270 m

  • Preporučeni period godine za posjet:

    Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

  • Da li aktivnost prilagođena za invalide:

    Ne

  • Preporučena oprema:

    Potrebno je imati planinarsku obuću i odjenuti se prikladno godišnjem dobu i vremenskim prilikama (nepromočiva odjeća, zaštita od kiše i sunca), te ponijeti hranu i vodu za piće.

  • Dostupnost pitke vode:

    Ne

Vranjkova draga – Veliki Kozjak

Početak staze je na županijskoj cesti Krasno – Štirovača kod skretanja za Vranjkovu dragu. Staza u početku ide šumskom makadamskom cestom prema Vranjkovoj dragi, a zatim kombinirano kroz šumu i dijelom cestom. Prolazi pokraj lovačke kuće Vranjkovac i preko livade dalje u šumu, pa kasnije opet dijelom cestom da bi se na prijevoju ispod Oblog kuka odvojila desno kroz šumu sve do vrha, oko 1 sat hoda.

Kozjak (1629 m) je jedan od najimpresivnijih velebitskih vrhova jer se gorostasne stijene strmoglavo izdižu iznad zelenog šumskog pojasa, a svojim izmaknutim položajem od ostalih vrhova pruža prekrasan pogled na velebitski masiv i ličke ravnice.

  • Dužina staze:

    5 km

  • Težina staze:

    Srednje teško

  • Visinska razlika:

    440 m

  • Preporučeni period godine za posjet:

    Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

  • Da li aktivnost prilagođena za invalide:

    Ne

  • Preporučena oprema:

    Potrebno je imati planinarsku obuću i odjenuti se prikladno godišnjem dobu i vremenskim prilikama (nepromočiva odjeća, zaštita od kiše i sunca), te ponijeti hranu i vodu za piće.

  • Dostupnost pitke vode:

    Ne

Lubenovac – Veliki Kozjak

Početak staze je na županijskoj cesti Krasno – Štirovača kod skretanja za Vranjkovu dragu. Staza u početku ide šumskom makadamskom cestom prema Vranjkovoj dragi, a zatim kombinirano kroz šumu i dijelom cestom. Prolazi pokraj lovačke kuće Vranjkovac i preko livade dalje u šumu, pa kasnije opet dijelom cestom da bi se na prijevoju ispod Oblog kuka odvojila desno kroz šumu sve do vrha, oko 1 sat hoda.

Kozjak (1629 m) je jedan od najimpresivnijih velebitskih vrhova jer se gorostasne stijene strmoglavo izdižu iznad zelenog šumskog pojasa, a svojim izmaknutim položajem od ostalih vrhova pruža prekrasan pogled na velebitski masiv i ličke ravnice.

  • Dužina staze:

    5 km

  • Težina staze:

    Srednje teško

  • Visinska razlika:

    440 m

  • Preporučeni period godine za posjet:

    Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

  • Da li aktivnost prilagođena za invalide:

    Ne

  • Preporučena oprema:

    Potrebno je imati planinarsku obuću i odjenuti se prikladno godišnjem dobu i vremenskim prilikama (nepromočiva odjeća, zaštita od kiše i sunca), te ponijeti hranu i vodu za piće.

  • Dostupnost pitke vode:

    Ne

Premužićevom stazom od Baških Oštarija do Velikog Alana

Premužićeva staza počinje u bukovoj šumi podno vrha Badanj kod zaseoka Stupačinovo (Baške Oštarije) i vodi sve do Zavižana na sjevernom Velebitu. Dio staze od Velikog Alana do Zavižana nalazi se u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit, dok se ostatak nalazi u Parku prirode Velebit. Od Stupačinova do Dabarske kose staza prolazi kroz bukovu šumu bez uspona.

Na Dabarskoj kosi presijeca je cesta Sušanj – Štirovača. Ovdje staza dalje nastavlja u pravcu Skorpovca koji je nekada bio naseljen, no sada se ovdje samo nalazi planinarsko sklonište. Staza nastavlja dalje prema sjeveru i prolazi iznad nekadašnjih sela Radlovac i Mlinište u pravcu Velikog Alana. Staza nema velikih visinskih razlika. Obilazak se može početi i od Velikog Alana.

  • Dužina staze:

    30 km

  • Težina staze:

    Srednje teško

  • Visinska razlika:

    400 m

  • Preporučeni period godine za posjet:

    Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

  • Da li aktivnost prilagođena za invalide:

    Ne

  • Preporučena oprema:

    Potrebno je imati planinarsku obuću i odjenuti se prikladno godišnjem dobu i vremenskim prilikama (nepromočiva odjeća, zaštita od kiše i sunca), te ponijeti hranu i vodu za piće.

  • Dostupnost pitke vode:

    Šterna kod skloništa Skorpovac; izvor Korita iznad Mliništa, međutim, on ljeti povremeno presuši. Stoga se preporučuje vodu nositi sa sobom.

Napomene:

Ovaj dio staze potrebno je prijeći u dva dana hoda. Smještaj možete naći u planinarskim kućama i skloništima u blizini staze (Skorpovac, Ravni Dabar, Kugina kuća, Ograđenica, Alan).

Budakovo brdo – Bačić kuk

Od Skorpovca se Premužićevom stazom krene na jug. Tu se lijevo odvaja uz kamenu ogradu put koji se penje kroz šumu padinom Budakova brda prema njegovu grebenu. Izašavši nakon 1 sata hoda iz šume na gorske livade, prolazi se desno ispod njegova vrha (1317 m).

Od vrha Budakova brda staza se spušta na prijevoj između Budakova brda i Solina, tu odmah prelazi na lijevu stranu Solina u šumu i za 15 minuta izlazi na prijevoj pod Bačić kukom. Ova staza vodi uglavnom po planinskim livadama, uz krasne vidike na more i Bačić kuk. Bačić kuk (1304 m) najviši je vrh u skupini Dabarskih kukova. S njega je izvrstan pogled na niz Dabarskih kukova koji se pružaju u nizu od 10 km sve do Baških Oštarija.

  • Dužina staze:

    4.5 km

  • Težina staze:

    Srednje teško

  • Visinska razlika:

    240 m

  • Preporučeni period godine za posjet:

    Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

  • Da li aktivnost prilagođena za invalide:

    Ne

  • Preporučena oprema:

    Potrebno je imati planinarsku obuću i odjenuti se prikladno godišnjem dobu i vremenskim prilikama (nepromočiva odjeća, zaštita od kiše i sunca), te ponijeti hranu i vodu za piće.

  • Dostupnost pitke vode:

    Ne

Baške Oštarije – Kiza

Od kraja Stupačinova (zaselak na Baškim Oštarijama) krene se makadamskom cestom u pravcu Jadičevca. Markacija uskoro lijevo strmo skreće u pravcu Kize. Staza prolazi bukovom šumom i zanimljivim planinskim livadama okruženima stijenama Dabarskih kukova, te se nakon otprilike 45 minuta stiže podno vrha Kize (1278 m) odakle se pruža prekrasan pogled na greben Dabarskih kukova koji se protežu sve do Bačić kuka.

  • Dužina staze:

    3.6 km

  • Težina staze:

    Srednje teško

  • Visinska razlika:

    262 m

  • Preporučeni period godine za posjet:

    Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

  • Da li aktivnost prilagođena za invalide:

    Ne

  • Preporučena oprema:

    Potrebno je imati planinarsku obuću i odjenuti se prikladno godišnjem dobu i vremenskim prilikama (nepromočiva odjeća, zaštita od kiše i sunca), te ponijeti hranu i vodu za piće.

  • Dostupnost pitke vode:

    Ne

Baške Oštarije – Ljubičko brdo

Tura počinje na Baškim Oštarijama kod crkve sv. Elizabete odakle se kreće seoskim putem u pravcu Ljubičkog brda. Nakon ulaska u šumu, markacija skreće lijevo uzbrdo. Stazom se prolazi kroz bukovu šumu, nakon čega se izlazi na početak krševite padine obrasle grmljem i stiže do pojasa travnjaka, uspinje se travnjakom prema hrptu i do vrha (1320 m).

  • Dužina staze:

    3.5 km

  • Težina staze:

    Srednje teško

  • Visinska razlika:

    406 m

  • Preporučeni period godine za posjet:

    Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

  • Da li aktivnost prilagođena za invalide:

    Ne

  • Preporučena oprema:

    Potrebno je imati planinarsku obuću i odjenuti se prikladno godišnjem dobu i vremenskim prilikama (nepromočiva odjeća, zaštita od kiše i sunca), te ponijeti hranu i vodu za piće.

  • Dostupnost pitke vode:

    Ne

Baške Oštarije – Sadikovac

Uspon počinje na državnoj cesti D 25 (Karlobag – Gospić) na ulazu u Baške Oštarije iz pravca Gospića, nedaleko od proširenja ceste gdje se može ostaviti automobil. Na početku uspona markacija vodi u gustu bukovu šumu. Staza se postupno uzdiže i nakon 1 km skreće oštro lijevo i izlazi na šumsku vlaku, po kojoj se nastavlja još 1 km, zatim kratko kroz šumu, a potom izlazi na travnati greben. Nastavlja grebenom po dobro ugaženoj stazi do ponovnog ulaska u šumu desno od grebena. S ovog grebena otvaraju se lijepi vidici u svim smjerovima.

Dalje se nastavlja oštrijim usponom po kamenju, a nakon 15 minuta izlazi se na položeniji travnati hrbat kojim dobro ugaženi put vodi do vrha na drugom kraju grebena. Veliki Sadikovac nalazi se na nadmorskoj visini od 1286 m. Otprilike 50 m prije vrha nalazi se krška jama uz samu stazu (potreban oprez!).

  • Dužina staze:

    3.5 km

  • Težina staze:

    Srednje teško

  • Visinska razlika:

    360 m

  • Preporučeni period godine za posjet:

    Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

  • Da li aktivnost prilagođena za invalide:

    Ne

  • Preporučena oprema:

    Potrebno je imati planinarsku obuću i odjenuti se prikladno godišnjem dobu i vremenskim prilikama (nepromočiva odjeća, zaštita od kiše i sunca), te ponijeti hranu i vodu za piće.

  • Dostupnost pitke vode:

    Ne

Rizvanuša – Visočica

Početna točka za ovaj izlet je selo Rizvanuša gdje se vozimo asfaltnom cestom do kraja i zadnjih kuća, te dalje makadamskim putem do starog kamenoloma Pizdica, odatle do križanja (1,4 km od asfalta) gdje cesta desno uzbrdo ide za Visočicu, mi se odvajamo lijevo lošim makadamom prema Divoselu. Od putokaza za Visočicu preko Delukina vrela oko 4,5 km idemo lošim makadamskim putem do Delukina vrela jedan sat, otud lijepom stazom kroz bukovu šumu tzv. Sunčanom stranom jedan sat do izlaza na šumsku cestu.

Odatle ima oko dva sata do vrha Visočice, hodamo dijelom šumskom cestom, a dijelom stazom koja se strmo penje ispod Samara i izlazi na Jandrinu poljanu, a zatim kroz Krivi gaj do skloništa pod Visočicom (1460 m) od kuda je potrebno oko pola sata do vrha Visočice (1620 m).

  • Dužina staze:
    10.5 km
  • Težina staze:
    Srednje teško
  • Visinska razlika:
    1050 m
  • Preporučeni period godine za posjet:
    Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)
  • Da li je aktivnost prilagođena za invalide:
    Ne
  • Preporučena oprema:
    Potrebno je imati planinarsku obuću i odjenuti se prikladno godišnjem dobu i vremenskim prilikama (nepromočiva odjeća, zaštita od kiše i sunca), te ponijeti hranu i vodu za piće.
  • Dostupnost pitke vode:
    Šterna kod skloništa

Ljubotić – Stap

Polazna točka za ovaj izlet je selo Ljubotić, odnosno autokamp u tom selu. Automobil treba parkirati ispred recepcije autokampa. Tu počinje i markacija. Od ovog mjesta do Stapa vode dva markirana puta: preko Zagona i Livodica. Put preko Zagona je nešto kraći, a oba se puta nakon otprilike sat i pol hoda spajaju. Ovdje je opisan uspon preko Livodica.

Markirana planinarska staza vodi prema dolini Rastovci. Uz rub ove doline izgrađena je nova makadamska cesta koja vodi do Livodica. Na ovom dijelu uspona koji vodi po makadamskom putu treba dobro pripaziti na slabo označeno skretanje desno!

Iz Livodica započinje strmiji uspon do prijevoja s lijepim pogledom na more i Paški most. Nakon prijevoja planinarska staza ulazi u šumu i zaobilazi nekoliko dolaca po nešto položenijem usponu, dolazi se na dolac Stap, na čijem se sjevernom rubu nalazi planinarsko sklonište Tatekova koliba (960 m).

  • Dužina staze:

    6 km

  • Težina staze:

    Srednje teško

  • Visinska razlika:

    660 m

  • Preporučeni period godine za posjet:

    Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

  • Da li aktivnost prilagođena za invalide:

    Ne

  • Preporučena oprema:

    Potrebno je imati planinarsku obuću i odjenuti se prikladno godišnjem dobu i vremenskim prilikama (nepromočiva odjeća, zaštita od kiše i sunca), te ponijeti hranu i vodu za piće.

  • Dostupnost pitke vode:

    Izvor u blizini skloništa

Prezid – sklonište Crnopac – Crnopac

Na području Prezid (9 km od Gračaca) najviša je točka ceste Gračac – Obrovac, a 500 m nakon nje slijedi tunel od 160 m. Kada se polazi iz Gračaca, put za sklonište Crnopac započinje 1200 m prije tunela Prezid, na mjestu gdje se lijevo odvaja brdska cesta. Brdskom cestom može se automobilom voziti još oko 4 km do okretišta, odakle desno kroz šumu ima 20 minuta do skloništa (od glavne ceste do skloništa trebaju 2 sata pješice).

Uspon od skloništa na vrh traje više od 2 sata i dosta je težak. S vrha se pruža širok vidik na Liku i Ravne kotare. Povratak na cestu preporučuje se lakšom varijantom od 2,5 sata koja se pri silasku odvaja malo ispod vrha lijevo i primorskom padinom silazi na cestu Gračac – Obrovac 100 m od tunela Prezid. Uspon jednim i silazak drugim putem ukupno traju 6 sati.

  • Dužina staze:

    9.2 km

  • Težina staze:

    Teško

  • Visinska razlika:

    580 m

  • Preporučeni period godine za posjet:

    Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

  • Da li aktivnost prilagođena za invalide:

    Ne

  • Preporučena oprema:

    Potrebno je imati planinarsku obuću i odjenuti se prikladno godišnjem dobu i vremenskim prilikama (nepromočiva odjeća, zaštita od kiše i sunca), te ponijeti hranu i vodu za piće.

  • Dostupnost pitke vode:

    Ne

Put Malog Princa

Početak obilaska Puta Malog princa nalazi se u blizini skloništa Crnopac odakle se dolazi do prvog raskrižja i slijedi markacija desno za Bili kuk i Put Malog princa. Staza se najprije spušta po gustoj bukovoj šumi u vrtaču, da bi se nakon toga ponovo počela uzdizati do sljedećeg križanja putova, otkuda započinje Put Malog princa. Staza obiluje čudnovatim i posebnim kamenim tvorevinama. Cijela je staza označena posebnim imenima kroz koja se prolazi: Dvori, Konoba, Dvorska vrata, Niska vrata, Zdenkova jama, Šušnjevac, Slipi klanac, Podkuk, Papratnjak, Tisni klanac, Krivi klanac, Tonkina vrata, Stankina vrata, Kičma, te na kraju Nebeska vrata.

Nakon prolaska kroz Nebeska vrata, nastavljamo put po šumskoj stazi, koja ubrzo dovodi do križanja puteva: desno Kita Gaćešina, a lijevo Bili kuk. Nastavljamo put ispod Bilog kuka, i negdje otprilike na sredini staze od ovog raskrižja do mjesta gdje započinje Put Malog princa treba skrenuti lijevo ukoliko se želi uspeti na Bili kuk.

Od ovog mjesta do vraćanja na početak staze Malog princa i križanja u pravcu skloništa ima još oko 200 m. Ova se staza ubraja među zahtjevnije staze, traži dobru fizičku kondiciju i planinarsko iskustvo i vještinu penjanja, a iako u promjeru ima samo 600 m, za njezin obilazak potrebno je više od 3 – 4 sata hoda, ovisno o tome koliko će se vremena izgubiti u razgledavanju, fotografiranju i uživanju u njenoj nesvakidašnjoj ljepoti. Staza je osigurana klinovima, sajlama i ljestvama na svim opasnijim mjestima.

  • Dužina staze:

    2.5 km

  • Težina staze:

    Teško

  • Visinska razlika:

    120 m

  • Preporučeni period godine za posjet:

    Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

  • Da li aktivnost prilagođena za invalide:

    Ne

  • Preporučena oprema:

    Potrebno je imati planinarsku obuću i odjenuti se prikladno godišnjem dobu i vremenskim prilikama (nepromočiva odjeća, zaštita od kiše i sunca), te ponijeti hranu i vodu za piće.

  • Dostupnost pitke vode:

    Ne