Zadarska županija je 21. svibnja 2019. godine održala peti tehnički panel (četvrtu tematsku radionicu), uz podršku Parka prirode Velebit, u sklopu projekta Forest Bioenergy in the Protected Mediterranean Areas- ForBioEnergy. Panel je održan u prostorijama Hotela Kolovare u Zadru. Opći cilj projekta je poticanje proizvodnje bioenergije u zaštićenim područjima, nudeći prekogranična rješenja za prevladavanje prepreka koje ometaju razvoj sektora. Projekt je započeo 1. studenog 2016. godine, a trajat će do 30. lipnja 2019. godine.
Ovo je peti od šest predviđenih tehničkih panela u okviru projekta ForBioEnergy. Vanjski stručnjak Zadarske županije na ovom projektu, dr.sc Alen Berta, otvorio je panel prezentacijom na temu Zahtjevi kvalitete biomase iz zaštićenih područja, s kojom je pokušao odgovoriti na pitanje kako osigurati, poboljšati i ubrzati cijeli proces dobivanja bioenergije s ciljem iskorištenja punog potencijala šumske biomase zaštićenih područja, osiguravajući bioraznolikost i ostale šumske funkcije. Kroz prezentaciju je pokušao približiti sudionicima što sve utječe na kvalitetu biomase, tj kvalitetu goriva. Čimbenici utjecaja na kvalitetu biomase su udio vode, udio pepela, ogrjevna vrijednost te količina određenih elemenata (npr. klora, dušika i sumpora). Oni igraju važnu ulogu u kvaliteti goriva, koja je u najvećoj mjeri odgovorna za učinkovit rad i niske emisije kotla na biomasu. Kvaliteta drvnog energenta trebala bi odgovarati zahtjevima proizvođača kotlova gdje manji kotlovi zahtijevaju bolju kvalitetu goriva, dok industrijski kotlovi zahtijevaju goriva niže kakvoće. Također, kemijski ostaci prijašnjih proizvodnih procesa i nečistoće poput kamenja, zemlje i metala daju svoj utjecaj na kvalitetu. Također je naveo koji standardi i propisi se trebaju poštovati kako bi se osigurala kvaliteta proizvoda dobivenog iz šumske biomase i time osiguralo povjerenje ciljnih grupa. Osvrnuo se na zaštićeno područje PP Vransko jezero, za koje je istaknuo kako su proizvodne mogućnosti šuma niske dok bi uz krški teren i turističku orijentaciju, funkcije šuma trebale biti iznimno važne. Na kraju prezentacije pozvao je predstavnike lokalnih institucija na dodatni i posvećeniji angažman oko informiranja lokalnog stanovništva kroz edukacije o korisnosti upotrebe šumske biomase.
Drugu po redu prezentaciju održao je stručni suradnik iz PP Velebit, gospodin Robert Bogdanić, na temu Zahtjevi kvalitete biomase koji moraju biti zadovoljeni na području PP Velebit u kojoj je prikazao osnovne zahtjeve za kvalitetu goriva. Na primjerima cjepanice, sječke i peleta prikazao je zahtjeve ISO standarda na području PP Velebit pa je tako za cjepanicu navedeno kako za klasu A1 mora biti utvrđen dijametar i duljina, vlažnost ispod 25%, bez vidljivog propadanja i više od 90% komada mora biti rascijepljeno. Za sječku je potrebno za klasu A1 da komadi sječke moraju biti veličine P16S ili P32S, vlaga ispod 35%, da sadrži pepela manje od 1,5% i sitnih komadića manje od 15%, dok kod peleta za zadovoljenje klase A1 vlaga mora biti ispod 10%, sadržaj pepela ispod 0,7%, mehanička izdržljivost više od 97,5%, a gustoća više od 600 kg/m3. Također je dao prikaz omjera cijena ogrjevnog drva i peleta. Po završetku drugog izlaganja sudionicima se pridružila gđa Silvija Zec iz Hrvatske gospodarske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije te kratkim govorom istaknula kako postoje dobri potencijali i mogućnosti iskorištavanja biomase iz šumskih područja ali da se ne bi smjelo zanemariti i poljoprivredna područja koja su također bogata biomasom.
Zadnji od izlagača bio je profesor Risović s temom Identifikacija i dijeljenje ključnih pitanja o postojećim sustavima (FSC, PEFC) certifikacije koji se odnose na zahtjeve održivosti i standardne kvalitete šumske biomase kojom je obrazložio razloge upotrebe postupaka certificiranja šuma te koristi koje proizlaze iz njih. Glavni naglasak stavljen je na opis procedura sustava certificiranja i njihove usporedbe. Objasnio je kako je certifikacija u šumarstvu koristan alat za promociju očuvanja bioraznolikosti i drugih okolišnih vrijednosti u gospodarskim šumama. Proces certificiranja utjecao je na socijalne odnose u poboljšanju zdravlja i sigurnosti radnika, povećanju njihovih prava i unapređenju suradnje s lokalnim zajednicama. Profesor se također osvrnuo na korisnost certifikacije, gdje je napomenuo kako se korisnost certifikacije šuma za vlasnike šuma ili za tvrtke za preradu sastoji u prednosti koju potrošač daje certificiranom proizvodu, prednost koja se također prevodi u spremnost plaćanja veće cijene. Kao objedinjavanje teme profesor je nastavio idućom prezentacijom na temu Identifikacija i dijeljenje certfikata sustava koji će učinkovitije osigurati da je proizvodnja šumske biomase u skladu s pravilima očuvanja bioraznolikosti te da se kvalitetom drvnih goriva (sječka, cjepanice, pelete) testira u skladu s ISo standardima u kojoj je dao prijedlog kako bi država trebala sufinancirati razliku između najjeftinijeg sustava grijanja i kotlova na biomasu te kako bi se time ostvarila veća potražnja.
Nakon prezentacija uslijedila je rasprava o procesima certificiranja, njihovim prednostima, prijetnjama i koristima. Sudionici su pod prijetnje navodili kako cijena proizvoda i nije puno veća nego kod susjeda koji nemaju certificirani proizvod, da je potrebno osigurati kontinuirani nadzor pridržavanja normi te da je certifikacija skup i komplicirani proces. Pod koristi procesa certifikacije naveden je proces održivog gospodarenja šuma, zatim da certificirani proizvod postiže veću cijenu te kako se korištenjem proizvoda u skladu s normama osigurava kontinuirana kvaliteta biomase što pospješuje bolju prodaju na tržištu Europske unije. Sudionici su, također, predlagali i rješenja na postojeće pitanje o certificiranju gdje su naglasili kako bi povećana uporaba biomase od strane lokalnog stanovništva doprinijela smanjenju izvoza, osvrnuli su se i na udružena certificiranja kod privatnika. Predloženo je, također, kako bi država trebala donijeti odluke za certificiranje ili subvencioniranje cijene certifikacije za male proizvođače te da bi bilo potrebno uvesti stroge neovisne kontrole i visoke kazne.
Jedno od pitanja o kojima se raspravljalo bilo je prikupljanje biomase iz privatnih izvora gdje se zaključilo da su privatni šumoposjednici premali za standardiziranje te da bi takav proces mogao funkcionirati samo ako bi se podugovorili sa Hrvatskim šumama, što je potaknulo nastavak rasprave i istaknulo problem oko raspodjele vlasništva malih šumoposjednika. Jedino rješenje bilo bi stvaranje udruženja te na temelju udruženja ostvarivanje mogućnosti zajedničkog certificiranja.
