Velebit – priča stara milijunima godina
Velebit je najveća hrvatska planina i dio Dinarskog gorja, a njegova geološka struktura rezultat je složenih procesa taloženja, izdizanja i erozije tijekom milijuna godina. Građen je pretežno od vapnenaca i dolomita što mu daje karakterističan krški reljef s brojnim špiljama, jamama, ponikvama, vrtačama i kanjonima.
Tijekom mezozoika (prije 200 do 65 milijuna godina), na mjestu gdje danas stoji Velebit, nalazilo se toplo, plitko more. U njemu su živjeli koralji, školjke i drugi morski organizmi čiji su ostaci kroz milijune godina stvarali debele slojeve vapnenca i dolomita – stijena koje danas čine srce Velebita. U razdoblju najjačih tektonskih aktivnosti i alpinske orogeneze (prije 40-ak milijuna godina) uzrokovanih sudarom jadranske i euroazijske ploče dolazi do snažnog nabiranja i izdizanja taloženog sedimenta. Nastavkom tektonskih pokreta, Velebit se postepeno uzdizao, pri čemu su stijene bile izložene procesu rasjedanja i pucanja. Tijekom zadnjih 25 milijuna godina oblikovao se današnji krški krajolik Velebita djelovanjem vanjskih sila (erozija, površinske i podzemne vode, led i klimatski uvjeti). Rezultat djelovanja površinske vode osobito je izražen na područjima u Velebitskim brečama – najrasprostranjenijim naslagama u Parku. Velebitske breče su jedinstvena litostratigrafska jedinica u svijetu zbog svog specifičnog geološkog sastava i načina nastanka. Nastale su drobljenjem i pucanjem starijih jurskih i kredskih te sporadično eocenskih vapnenaca povezanih vezivom tzv. „karbonatno brašno“. Zbog svojeg uglavnom karbonatnog sastava i brečaste strukture podložnije su procesima okršavanja.
Velebit i dalje prolazi kroz spor, ali stalan proces tektonskih pomicanja i erozije, što ga čini geološki aktivnim područjem. Njegova geološka raznolikost pridonosi njegovoj jedinstvenoj prirodi, a bogatstvo krških fenomena čini ga jednim od najvažnijih područja za speleološka i geološka istraživanja u Hrvatskoj. Danas Velebit nije samo planina – on je živa priča o Zemljinoj prošlosti, dokaz nevjerojatnih geoloških sila i dom jedne od najbogatijih bioraznolikosti u Europi.
Geomorfološke posebnosti
Zbog svojih izrazitih geomorfoloških posebnosti na području Parka posebno zaštićeni dijelovi prirode su:
- Značajni krajobraz Zavratnica
-Geomorfološki spomenik prirode Cerovačke špilje
-Geomorfološki spomenik prirode Modrič špilja
-Paleontološki spomenik prirode Velnačka glavica.
Od površinskih geomorfoloških oblika izdvajaju se kukovi, tornjevi, grede i stupovi. Najpoznatiji kukovi su Dabarski kukovi – niz kukova u dužini od 10 km od koji se najviše ističu Ljubičko brdo, Grabar, Kiza, Butinovača i Bačić kuk. Od značajnijih krških oblika s karakterističnim formama izdvajaju se Tulove grede duge 1 km. Na prostoru jugoistočnog Velebita izdvajaju se kanjoni Krupe i Zrmanje s formiranom kanjonskom riječnom dolinom.
Od podzemnih krških oblika prisutni su mnogi speleološki objekti. Uz sjeverni Velebit područje Crnopca je speleološki najznačajniji dio Dinarskog krša zbog jamskog sustava Crnopac s preko od 60 km istraženih kanala.