Iznad Kosinjskog Bakovca, u šumi Begovača i nedaleko vrela Begovača, nalazi se Pisani kamen, epigrafski spomenik nastao u razdoblju od 1. do 4. stoljeća. Na kamenoj stijeni nalazi se natpis na latinskom jeziku kojim se japodskom plemenu Ortoplini dopušta pristup do žive vode izvora Begovača od strane plemena Parentini iz kosinjskog područja. Ortoplini su obitavali na području današnje Stinice kod Jablanca i njihovi pašnjaci su bili bez vode.
Veliki pisani kamen
Pisani kamen ima sljedeći sadržaj:
„EX CONVENTIONE FINIS INTER ORTHOPLINOS ET PARENTINOS ADITUS AD AQUAM VIVAM ORTHOPLINIS D PASSUS LATUS“.
„Po dogovoru između Ortoplina i Parentina pristup do žive vode dopušten je Ortoplinima pet stotina koraka dugom i jedan korak širokom stazom“.
Pisani kamen je najstariji pravni akt koji regulira korištenje vode u našim krajevima.
Ovaj „dogovor“ možemo povezati s natpisom rimskog namjesnika Publija Kornelija Dolabele, pronađenim u suhozidu između Jablanca i Stinice, kojim se regulira razgraničenje između zajednice Bega i Ortoplina. Natpis je pronađen na početku zida na većem kamenu nepravilnog oblika. Dolabelin kamen je kasnije pohranjen u arheološkom postavu Gradskog muzeja Senj.
Spor oko razgraničenja teritorija između Bega i Ortoplina riješen je odredbom rimskih vlasti i podizanjem suhozidne međe. Podgorci ovu suhozidnu konstrukciju nazivaju „Grčkim zidom“ koji je prema predaji vodio sve do Pisanog kamena.
U oba slučaja rimska vlast je nastupala kao arbitar među zajednicama lokalnog stanovništva, u njihovim sukobima i dogovorima. Sukobi su najčešće dolazili u korištenju resursa, posebno životno važne pitke vode, pašnjaka, obradive zemlje i prometnih komunikacija.