Ekološka mreža NATURA 2000
Natura 2000 je ekološka mreža sastavljena od područja važnih za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova Europske unije. Njezin cilj je očuvati ili ponovno uspostaviti povoljno stanje više od tisuću ugroženih i rijetkih vrsta te oko 230 prirodnih i poluprirodnih stanišnih tipova.
Ekološka mreža Natura 2000 jedan je od osnovnih mehanizama zaštite prirode u EU. Svaka država članica Europske unije doprinosi Ekološkoj mreži izdvajanjem najvažnijih područja za svaku pojedinu vrstu i stanišni tip naveden u odgovarajućim dodacima EU direktiva. Područja izdvojena za Ekološku mrežu, birana su isključivo prema znanstvenim i stručnim kriterijima, a odabrana područja moraju svojom površinom i raspoređenošću osigurati dugoročno očuvanje povoljnog stanja pojedine vrste i stanišnog tipa.
Proglašenjem Ekološke mreže, u pravni poredak Republike Hrvatske prenesene su sljedeće direktive Europske unije:
- Direktiva o pticama i
- Direktiva o staništima.
Ekološku mrežu RH (mrežu Natura 2000) prema Uredbi o ekološkoj mreži i nadležnostima javnih ustanova za upravljanje područjima ekološke mreže čine:
- područja očuvanja značajna za ptice – POP,
- područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove – POVS,
- vjerojatna područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove (POVS) i
- posebna područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove (PPOVS).
Osnovni način upravljanja područjem ekološke mreže je provođenje mjera očuvanja za ciljne vrste i stanišne tipove. One se ugrađuju u planove upravljanja područjima ekološke mreže kao i sektorske planove gospodarenja prirodnim dobrima. U svrhu upravljanja područjima ekološke mreže donesen je Pravilnik o ciljevima očuvanja i mjerama očuvanja ciljnih vrsta ptica u područjima ekološke mreže (NN 25/20, 38/20) te Pravilnik o ciljevima očuvanja i mjerama očuvanja ciljnih vrsta i stanišnih tipova u područjima ekološke mreže (NN 111/22).
Ekološka mreža NATURA 2000 u Hrvatskoj
Osnovni način upravljanja područjem ekološke mreže je provođenje mjera očuvanja za ciljne vrste i stanišne tipove. Mjere očuvanja provode se u okviru planova upravljanja područjima ekološke mreže, planova upravljanja strogo zaštićenim vrstama, dokumenata prostornog uređenja, planskih dokumenata gospodarenja prirodnim dobrima te kod provedbe zahvata/aktivnosti koji bi mogli utjecati na ciljeve očuvanja područja. Očuvanje područja Ekološke mreže osigurava se i kroz provedbu postupka Ocjene prihvatljivosti za Ekološku mrežu (OPEM), sukladno Zakonu o zaštiti prirode, za strategije, planove, programe ili zahvate koji mogu imati značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja Ekološke mreže.
Zahvaljujući velikoj raznolikosti staništa i divljih vrsta, Hrvatska je jedna od europskih zemalja s najvećom biološkom raznolikošću. Upravo je zato hrvatska kockica vrlo važna i dobrodošla u europskoj slagalici ekološke mreže Natura 2000! U Hrvatskoj se mehanizam ekološke mreže koristi od 2007. kao priprema za uspostavu ekološke mreže EU – Natura 2000. No ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju Natura 2000 proglašena je i na prostoru naše zemlje. Danas ekološka mreža RH (Natura 2000) obuhvaća 36,67 % kopnenog teritorija i 16,39 % obalnog mora. Najveći udio površine ekološke mreže zauzimaju šume (35 %), oko 22 % vodene površine s morem, a poljodjelska područja čine 20 % mreže. Oko 25 % površine ekološke mreže već je zaštićeno u jednoj od devet nacionalnih kategorija zaštićenih područja, dok je u ekološku mrežu uključeno 87,17 % zaštićenih područja u Hrvatskoj. Ekološka mreža Natura 2000 u Hrvatskoj obuhvaća 39 područja očuvanja značajnih za ptice te oko 750 područja očuvanja značajnih za vrste i stanišne tipove.
Natura 2000 na Velebitu
Sva tri velika zaštićena područja Velebita, Park prirode Velebit, Nacionalni park Paklenica i Nacionalni park Sjeverni Velebit, dio su Europske ekološke mreže Natura 2000.
Prema Uredbi o ekološkoj mreži i nadležnostima javnih ustanova za upravljanje područjima ekološke mreže, NN 80/2019 Javna ustanova Park prirode Velebit zadužena je upravljanje slijedećim područjima ekološke mreže.
Park prirode Velebit područje je očuvanja značajno za 12 vrsta i 13 stanišnih tipova (HR5000022), a ujedno se nalazi unutar područja očuvanja značajnog za ptice „Velebit“ (HR1000022).
Park prirode Velebit, kao dio Ekološke mreže Natura 2000, područje je značajno za vrste i stanišne tipove (POVS).
Na područjima Ekološke mreže kojima sukladno Uredbi o ekološkoj mreži i nadležnostima javnih ustanova za upravljanje područjima ekološke mreže upravlja Javna ustanova Park prirode Velebit ukupno je utvrđeno 29 ciljnih stanišnih tipova, od čega njih 19 za područje Ekološke mreže HR5000022 Park prirode Velebit. Popis ciljnih stanišnih tipova prema područjima EM prikazan je u Tablica 2. Ciljni stanišni tipovi prema područjima EM (POVS) (prema UEM, 2019).
[1] M – sisavac (eng. mammal); R- gmaz (eng. reptile); F- ribe (eng. fish); I – beskralješnjak (eng. invertebrate); P – biljka (eng. plant)
[1] Zvjezdicom (*) su označene prioritetne ciljne vrste
Cijelo područje PP Velebit ujedno je i područje očuvanja EM značajno za ptice. Područje je važno za očuvanje 30 ciljnih vrsta ptica koje su prikazane u Tablica 4.
Ukoliko na navedenim područjima uočite jednu od ciljnih vrsta ekološke mreže, možete nam svoje opažanje i dojaviti čime pomažete u praćenju stanja vrsta i staništa te u njihovom očuvanju.
[1] B – ptica (eng. bird)
[1] Status vrste: G = gnjezdarica; G**** – tijekom sezone gniježđenja na području se redovito hrane ptice koje gnijezde na Kvarnerskim otocima; P = preletnica; Z = zimovalica.