Flora

Prema postojećim podacima na Velebitu su zabilježene 1854 biljne vrste, od kojih je 79 endema. Ovako veliki broj endemskih vrsti razlog je što se Velebit često naziva centrom endemizma ovih prostora. Staništa od osobite važnosti za endemične vrste su stijene i točila (na zapadnoj padini Velebita), špilje, rijeke (Krupa i Zrmanja), te planinski travnjaci i pašnjaci. Među endemima Velebita su velebitska degenija (Degenia velebitica), hrvatska sibireja (Sibiraea altaiensis ssp. Croatica), velebitski zvončić (Campanula velebitica), prozorski zvončić (Campanula fenestrellata) Kitajbelov jaglac (Primula kitaibeliana), velebitski klinčić (Dinthus velebiticus). Velebit karakterizira i osebujna stjenjarska flora ružičasti žednjak (Rhodiola rosea), planinska žutika (Berberis croatica), dvocvjetna ljubica (Viola biflora), okruglolisna kamenika (Saxifraga rotundifolia), osmerolatični drijas (Dryas octopetala), planinski runolist (Leontopodium alpinum) i dr.

Velebitska degenija Degenia velebitica

Endemični dragulj velebitske i hrvatske flore - raste većinom na finijim i smirenijim točilima što leže prema jugoistoku i u pukotinama stijena. Endem sjeverozapadnih Dinarida karakteristična za Velebit - raste u pukotinama sjenovitih , razmjerno vlažnih stijena te na odvojenima blokovima kamena u bukovoj šumi (500 - 1700 m) - cvate u svibnju i lipnju.

Prozorski zvončić Campanula fenestrellata

Velebitska endemična vrsta - raste većinom u polusjeni, na blokovima kamenja i na pećinama u bukovoj šumi, no često i u pukotinama suhih i južnom suncu izloženih stijena, spuštajući se i u dublje doline (600 - 1300 m) - cvate u srpnju i kolovozu. 

Hrvatska sibireja Sibiraea croatica

Hrvatski endem, strogo zaštićena biljka koja raste na kamenitim obroncima u pukotinama stijena i među gromadama kamenja, pretežno na zapadnim obroncima Velebita i na nadmorskoj visini 950 do 1000 m, tek iznimno do 800 odnosno 1550 m - cvate u lipnju i početkom srpnja.

Hrvatsko zvonce Edraianthus graminofolius var. croaticus

Velebitski endem, dosta je čest na kamenjarskim travnjacima i rudinama uskolisne šašike te na travom obraslim terasama i u pukotinama stijena, od viših gorskih položaja do najviših vrhova (1100 - 1758 m) - cvate od lipnja do kolovoza.
Prema postojećim podacima na Velebitu su zabilježene 1854 biljne svojte, od kojih je 79 endema. Ovako veliki broj endemskih sorti razlog je što se Velebit često naziva „centrom endemizma“ ovih prostora.

U cjelini gledano, na Velebitu prevladavaju šumska staništa, a za očuvanje sveukupne biološke raznolikosti vrlo su važne planinske livade i pašnjaci koji ih presijecaju. Najraširenija šumska zajednica brdskog vegetacijskog pojasa, šuma bukve s velikom mrtvom koprivom (Lamio orvalae-Fagetum) rasprostranjena je na područjima ispod 900 metara. Na nadmorskim visinama iznad 800 metara prostiru se dinarske bukovo-jelove šume (Omphalodo- Fagetum). Primorska bukova šuma s jasenskom šašikom (Seslerio autumnalis-Fagetum) rasprostanjena je na kamenitim platoima iznad 1000 m. U područjima nadmorskih visina od 1100 do 1650 metara, koji obilježava obilan snijeg, kratko vegetacijsko razdoblje i snažni vjetrovi, razvijene su pretplaninske šume bukve i gorskog javora (Polystycho lonchitis-fagetum) s karakteristično povijenim stablima, savijenim u donjem dijelu uslijed pritisaka dugotrajnog snijega. Glavne krajobrazne značajke najviših predjela su ogoljele krške formacije koje se izmjenjuju sa šumskim dolinama i suhim travnjačkim površinama.